Gledajući simbolično bombaški napad jednog od aboliranih četnika Milorada Arsenića u Pakracu na djelatnike HEP-a predstavlja teroristički čin uperen protiv Republike Hrvatske. To je posljedica s jedne strane višegodišnje veleizdajničke politike hrvatskog državnog vrha u kojoj je najviše odgovoran HDZ ali i SDP, a s druge strane oružana eskalacija velikosrpske politike pod vodstvom samozvanog predstavnika Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i u njoj čel(t)nika pete kolone Milorada Pupovca.a sve u duhu provedbe Memoranduma SANU.
Kao što se moglo očekivati, jer to ne vide samo politički slijepci, nakon ovog terorističkog čina izostale su, za razliku od sličnih situacija kad su akteri bili branitelji, reagiranja najvišeg državnog vrha. Takvu politiku zataškavanja ozbiljnog političkog zločina podržavaju vodeći elektronski i tiskovni madiji na čelu s zapadnobalkanskim HRT-om, te osobito prosrpski "Večernji list" i projugoslavenski "Jutarnji list", uz asistenciju tiskovina iste orijentacije "Slobodne Dalmacije" i "Novog lista". Ne treba ni spominjati da je pored nikakve reakcije predsjednika Vlade Andreja Plenkovića izostala reakcija Milorada Pupovca koji u svojoj četnički uvijenoj politici bulazni o nekakvom "ustavnom patriotizmu", a njegov "alter ego" Boris Milošević prodaje Pupovčevu pamet o hrvatskom pozdravu "Za dom spremni".
Iako je to već bilo jasno i dosad, bombaški napad na djelatnike jedne državne firme kakva je HEP samo potvrđuje činjenicu da je hrvatska izložena sustavnoj unutarnjoj agresiji koju provodi ne "hrvatsko-srpska" trgovačka koalicija nego "velikosrpsko-hrvatska" politička koalicija Znakovito i donekle simbolično je činjenica da se to dogodilo u Pakracu za koji je vezana umiješanost Milorada Pupovca u groznu smrt pakračkog humanitarca dr. Ivana Šretera za koji zločin dosad nitko nije odgovarao. Ovom prilikom važno je podsjetiti na izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije od prije tri godine kad je upozoreno na porast četništva. Što je Plenkovićeva Vlada tada učinila da se to suzbije u korijenu. Ništa!
I zato smo dobili četničkog bombaša čiji identitet vodeći mediji kriju, što je još jedan neoboriv dokaz da svi ti mediji na čelu s javnim aktivno sudjeluju u unutarnjoj agresiji na državu Hrvatsku. Pri tome je i te kako važno ukazati na često otkrivanje skrivenog oružja kod pripadnika četničkog dijela Srpska nacionalne manjine. Vodeći mediji zataškavaju da je kod Milorada Arsenića pronađen mali arsenal oružja, kao što se zataškava da je u urušenim kućama na Banovini kod tih pripadnika Srpske nacionalne manjine pronađeno skriveno oružje. Da to nije samo vezano na područje sa značajnim brojem četničkih Srba, prema jučerašnjem izvješću Policijske postaje Slatina, kod 62-godišnjaka za kojega se ne navode osobni podatci, što je uobičajeno kad se radi o pripadnicima četničkog dijela Srpske manjine, na širem području grada Slatine pronačene su dvije puške, dva pištolja dvije minobacačke mine i veća količina streljiva.
Svemu tome treba pridodati skandal koji se ovih dana dogodio u Kninu. Tamo je uoči praznika Sv. Save 29. siječnja Šibensko-kninskoj županiji boravio navodno humanitarni djelatnik Miloš Stojković kao povjerenik za humanitarni rad poznatog pravoslavnog manastira Hilandar. Stojković je u organizaciji "Ujedinjena Srbija" što je očito dio konstrukta "Srpski svet" što ga je kao Memorandum3 lansirala SANU boravio u Kninu, Kistanjama i Đevrskama i darovao tamošnjoj djeci humanitarne paketiče. To je u stvari bila samo kamuflaža za ono što se dogodilo sutradan na Kninskoj tvrđavi gdje je Miloš Stojković govorio kao o gradu Republike Srpske Krajine te o hrvatskoj zastavi "koja će biti zamijenjena", što je sve uredno objavio na svom FB profilu. Gradonačelnik Knina je konsterniran takvim postupkom navodnog humanitarca, pa se postavlja pitanje tko je dozvolio takvom "humanitarcu" ulazak u Hrvatsku, što je odgovornost ministra unutarnjih poslova koji bi zbog ovoga, a to nije jedino što je upitno u njegovom resoru, trebao podnijeti ostavku.
Svi ovi događaji s ozbiljnim porukama korespondiraju s novom kampanjom za zabranu hrvatskog pozdrava "Za dom spremni" u koju su se ovih dana uključili svi počevši od predsjednika Republike Zorana Milanovića, Milorada Pupovca, Borisa Miloševića, Zorana Pusića, Gordana Jandrokovića i drugih. Naravno, glavnu riječ vodi kao da je on sam premijer Milorad Pupovac. Za njega je nedopustivo da se toliko godina nakon rata bavimo tim pozdravom jer oni koji to rade ”žele disfunkcionalnu zemlju". Prije svega nelegitimnom saborskom zastupniku Srpske manjine treba biti jasno da se sadržajem tog poklika bavi upravo on kao zastupnik velikosrpske politike u Hrvatskoj koju on čak ne priznaje jer govori o "ovoj zemlji" koju on godinama disfunkcionira jer je za njegove "Srbe" glavni grad Beograd. "Ova zemlja" kaže on, dakle ne Hrvatska "treba relaksaciju od isključivosti i osvještenje".
U tome je Milorad Pupovac duboko u pravu, ali to će se dogoditi tek kad on na demokratski način siđe s političke scene na kojoj ga tako uspješno podržava njegov koalicijski partner i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Na sve ono što se ovih dana događa napadom na hrvatski nacionalni identitet i hrvatske državne interese jedini pravi odgovor treba biti isti onaj koji se koristio u obrani Domovine protiv fašističke velikosrpske agresije a to je "Za dom spremni".
Ne budimo naivni, oni rade, a mi spavamo/ http://istinomprotivlazi.eu/uz-kavicu/1618-plenkovic-i-pupovac-su-zaustavili-proces-brisanja-lazno-prijavljenih-biraca
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.eu/
Komentirajte na našoj fb stranici: https://www.facebook.com/istinomprotivlazi1/
Pišite nam na mail:
Dijelite objave Ipl-a - najcenzuriranijeg portala!
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. „Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti jedan je od temelja demokratskog društva. U svojoj vjerskoj dimenziji ona je jedan od najvitalnijih elemenata koji sačinjavaju identitet vjernika i njihovu koncepciju života, ali također je dragocjena za ateiste, agnostike, skeptike i neopredijeljene. Pluralizam, neodvojiv od demokratskog društva, koji se teškom mukom stjecao tijekom stoljeća, ovisi o njoj.“
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)